"Sve su životinje jednake, ali neke su jednakije od drugih."
Kao što sam ranije napomenuo, posle 6 godina radnog iskustva doživeo sam tu "čast" da budem pripravnik. Bez obzira na to, kad je šefica laboratorije otišla na odmor, već spominjani direktor razvoja je naložio da je ja zamenjujem (s jedne strane logično, jer sam bio sledeći iza nje po rangu u laboratoriji, a s druge strane totalno nelogično, jer sam zvanično bio pripravnik kome se daje odgovornost da potpisuje izveštaje o prijemu robe! Da je samo ovo bilo nelogično u toku mog rada u "Centroproizvodu", ovaj blog verovatno nikada ne biste ni čitali. Treba li da napominjem da kad god sam menjao šefa laboratorije, nikakvu naknadu za to nisam dobijao?), a kada se šefica vratila sa odmora, ponovo sam mu spomenuo da je jedno rekao na razgovoru za posao, a da je u stvarnosti ispalo nešto sasvim drugo. (Nisam mu samo tada to napomenuo, već svaki put kad bih ga video, a on je, kao nadređeni direktor, jednom nedeljno držao sastanak sa zaposlenima u laboratoriji, tako da sam ga redovno upozoravao na moj problem.)
Nije on bio jedini koji je stalno slušao priče o tome kako sam zakinut za platu (od ljubavi, koliko god ona bila lep osećaj, ne može da se živi!), već sam svima u pogonu izašao na vrh glave sa tom pričom. Neki su to odobravali (naročito šefica, koja se svojski zalagala da mi se status pripravnika što pre ukine), većina je bila ravnodušna (GSP - Gledaj Svoja Posla, sasvim logično), a, bogami, bilo je i onih koji su otvoreno negodovali svaki put kad bih se bunio. Takvima sam jedino mogao da kažem da se zapitaju kako bi se osećali kada bi neko nijma skinuo 20% od plate ni zbog čega. Naravno da ih to nije ni malo pogađalo (začudio bih se da je bilo drukčije).
Pošto sam, kao pripravnik, imao pravo na proporcionalni godišnji odmor u skladu sa stažom provedenim kao pripravnik, podneo sam u jednom trenutku zahtev, koji su mi glatko odbili uz obrazloženje da sam iskoristio godišnji odmor u staroj firmi! "Kakvoj, bre, prethodnoj firmi", upitao sam, "pa ja sam pripravnik?" (Osim toga, ako se sećate, ranije sam napomenuo da se raspusti u prosveti nisu računali u godišnji odmor, tako da nije stajala ni priča da sam iskoristio odmor u prethodnoj firmi.) Odgovor je ponovo glasio da sam koristio odmor u prethodnoj firmi. Tada mi je postalo jasno da to žongliranje da "sad jesam pripravnik, sad nisam" ustvari samo vodi u situaciju koja firmi odgovara, a meni ne odgovara, sa verovatnim ciljem da se postavim na mesto koje mi je bilo namenjeno. To "postavljanje na mesto koje mi je bilo namenjeno" se (kao što ćete videti kasnije) nastavilo sve do mog odlaska iz firme...
Ipak, ti moji protesti su u jednom trenutku urodili plodom: posle 7 ili 8 meseci rešili su da mi omoguće polaganje pripravničkog ispita (još jedan apsurd; živo me zanima da li postoji još neko ko je dva puta polagao pripravnički ispit!), tako da sam se jedne bede koja nije trebalo da mi bude za vratom rešio (ne bez velike muke, jer sam kasnije čuo da je bilo nagovaranja komisije - zamislite, i komisiju su formirali! - da me obore na ispitu!). Kada sam se konačno rešio statusa pripravnika i stekao punu platu, po firmi se proširila priča (potekla iz Surčina - pretpostavljam ko i zašto stoji iza te priče, ali neću da ovde iznosim ništa što nije provereno tačno) kako mi je učinjen veliki ustupak jer mi je skraćen pripravnički staž i da to nikad nikom u istoriji firme nije učinjeno! Moji kontraargumenti da ni nikad u istoriji firme niko ko je imao 6 godina staža u istoriji firme nije bio pripravnik, da mi je učinjena finansijska šteta i da bi to trebalo da mi se nadoknadi nisu nikoga ko je o tome odlučivao doticali. Na žalost, nije to bila jedina beda koja je snašla mene, a i druge...
Ipak, ti moji protesti su u jednom trenutku urodili plodom: posle 7 ili 8 meseci rešili su da mi omoguće polaganje pripravničkog ispita (još jedan apsurd; živo me zanima da li postoji još neko ko je dva puta polagao pripravnički ispit!), tako da sam se jedne bede koja nije trebalo da mi bude za vratom rešio (ne bez velike muke, jer sam kasnije čuo da je bilo nagovaranja komisije - zamislite, i komisiju su formirali! - da me obore na ispitu!). Kada sam se konačno rešio statusa pripravnika i stekao punu platu, po firmi se proširila priča (potekla iz Surčina - pretpostavljam ko i zašto stoji iza te priče, ali neću da ovde iznosim ništa što nije provereno tačno) kako mi je učinjen veliki ustupak jer mi je skraćen pripravnički staž i da to nikad nikom u istoriji firme nije učinjeno! Moji kontraargumenti da ni nikad u istoriji firme niko ko je imao 6 godina staža u istoriji firme nije bio pripravnik, da mi je učinjena finansijska šteta i da bi to trebalo da mi se nadoknadi nisu nikoga ko je o tome odlučivao doticali. Na žalost, nije to bila jedina beda koja je snašla mene, a i druge...
Post Scriptum 1: Niko ko je prešao iz druge firme u "Centroproizvod" ni pre ni posle mene (bar dok sam ja radio tamo), čak i ako je bio raspisan konkurs za pripravnika, nije bio primljen kao pripravnik. Čak su i godišnji odmor koji nisu iskoristili u staroj firmi mogli da iskoriste (poznat mi je slučaj jedne zaposlene koja se javno hvalila da je u staroj firmi iskoristila ceo odmor, a da je, čim je došla u "Centroproizvod", posle nedelju-dve dobila još jedan ceo godišnji odmor! Drugi ipak nisu bili toliko bezobrazni i uzimali su deo odmora - sad, da li ceo ili deo koji je bio stvarno neiskorišćen, ne znam). Otud je priča o tome kako su neki zaposleni jednakiji od drugih sasvim izvesna.
Post Scriptum 2: Celo nerviranje oko plate, pripravničkog staža i godišnjeg odmora, kao i kasnija dešavanja, prouzrokovali su mi jake bolove u želucu, zbog kojih sam više puta morao da idem na bolovanje (sreća u nesreći je bila što se tada zbog bolovanja nije odbijalo od plate toliko koliko se sada odbija; o mojim bolovanjima i o bolovanjima uopšte čitaćete u jednoj veoma poučnoj priči). Na kraju mi je kod gastroenterologa (onaj odvratni pregled sa gutanjem sonde) konstatovano da imam hronični gastritis. Ne kažem da sam ga zaradio u "Centroproizvodu", verovatno je i ranije postojao afinitet ka tome, ali da su sva dešavanja na poslu pogodovala bržem razvoju, to je izvesno. Na moju sreću, gastritis nije prerastao u čir (bar za sada).
Нема коментара:
Постави коментар